I will be OK........right?

subota, 05.09.2009.

Nebuloze, a sta drugo?

Novi post!! xD

Salim se, samo da se javim povremenim, rijetkim posjetiocima poput Ilde koja nema pametnijeg posla, ili vjernih HP ljudi (L)
Znam ja da vi dodjete ^^

Eto pusa od mene, mozda jednom cak napisem nesto smisleno na ovaj blog ... mislim da se u meni radja nova bajka naughty

wave

| Say SomeThiNg (4) | PriNt | # |

subota, 16.02.2008.

Štafeta

evooo ... da i ja ovo obavim :))

1.Rođendan:18.08
2.Horoskopski znak:Lav
3.Tetovaže:nop
4.Piercing:nop
5.Jesi li zaljubljen/a?:trenutno ne, al inache jesam lol
6.Sviđaš li se sam sebi iznutra?:da, u potpunosti :D
7.Jesi li volio/a do granice plača?:aha :(
8.Jesi li imao/la nesreću sa autom dosad?:nisam, hvala bogu xD
9.Jesi li dosad što slomio/la?:aha, dva prsta, ne pitajte kako
10.Pepsi ili coca-cola?:coca-cola
11.Pouzdaješ li se u svoje prijatelje?pa zavisi u chemu, ako je nesh vazhno, 'uzdam se samo u se i u svoje kljuse' :D
12.Najdraža boja za donje rublje:crvena i crna
13.Broj cipela:39
14.Najraži tip muzike:uglavnom pop i rock, i ex-yu grupe :)
15.Tuširanje ili kupka?:tushiranje
16. Što mrziš? ne mrzom nishta, samo neke stvari manje volim XD
17.Kako se vidiš u budućnosti?:vjerovatno daleko odavde s par djece i par muzheva :D
18.Tko od tvojih prijatelja živi najdalje?:Hikari zhivi u Kitakyushuu u Japanu
19.Jesi sretan/a?:trenutno nisam, al uglavnom jesam
20.Najdraža uzrečica:LOL
21.Najraža knjiga:Fantom Opere
22.Čega se bojiš:Mame i Boga XD
23.Prva stvar na koju pomisliš kada se probudiš?:a u pichku materinu, bio je to samo san ...
24.Najdraži film:nijedan, nisam bash neki filmoljubac
25.Da možeš biti netko drugi,tko bi bio:George Bush
26.Što se nalazi na zidu u tvojoj sobi:neki moji crtezhi, slike, posteri, suveniri iz italije i egipta i takve stvari
27.Što je ispod tvog kreveta?:nema chega nema, papira, kutija keksa, odjeche, charapa, smecha, samo shto nema mrtvih chetnika XD
28.Gdje bi ti se svidjelo ići?:trenutno u grad :D
29.Najdraži parfem:svi od Chtistian Dior :D
30.Najdraži sport:odbojka i kosharka za igrati, nogomet za gledati
31.Sramežljiv/a ili društven/a:drushtvena
32.Nadimci:Lolla, azrich, keka, cicelija XD
33.More ili planine?:moreee
34.Bojiš li se smrti?:nop
35.Kad obično ideš spavati?:oko 1 pola 2, zavisi ko je na msn-u :D

eto ga, to bi bilo to ... shtafetu predajem ajli, neiri, akiju i ko god hoche nek je uzme :D
pusa, lollim vas

| Say SomeThiNg (5) | PriNt | # |

četvrtak, 31.01.2008.

Dobre, stare, školske klupe ...

Evo da napishem i ja neshto na ovaj svoj blog ... nemam apsolutno nikakve teme, ne da mi se filozofirati, jest da bi to nekako sjelo nakon ovih budalaština ispod, ali nemam volje razbijati sebi glavu i postavljati pitanja na koja unaprijed znam da nema odgovora ...
Ovih dana mi je super, pogotovo otkad mi se internet vratio =)
Vrijeme nije bash bajno, al jbga ... nekako se veselim školi, fali mi ona hajka svakodnevna ... i tek sad vidim koliko mi fale neki ljudi, koje čak ne bi nazvala ni prijateljima .... naravno sa svojim curama se vidim svaki drugi dan, al šta ja znam .... nije isto ...
Možda je to zato što nam je ovo zadnja godina, i tek sad kad je više od pola toga proletilo ja se sjetila da za par mjeseci svako ode svojim putem ... a ja vjerovatno i najdužim ...
To je tako tužno ... i šta ako jednom nakon ne znam ... 20 godina sretnem na ulici Dženanu i ne prepoznam je ... a sjedila do mene 2 godine ... ili bilo koga od ovih ljudi s kojima sam zadnjih osam godina skoro svaki dan ... i šta ako se to desi? Ako prođem pored nekoga i nemam pojma da je to osoba koja predstavlja dio mog djetinstva ... joj kako me to nekako deprimira ...

Ali poduzimam mjere protiv zaborava ... nije da uzimam neke tablete ili neš smijeh ... već sam popisala imena na poleđini školskih slika ... i to redom, tako da u svakom trenu znam ko je ko, a ne da gledam sliku i mislim se ko su ovi ljudi? namcor
Ja bi voljela na ekskurziju opet ... nekako sam tada bila bliža sa svima nego ikad ... stvarno bih to htjela ponoviti i puuuno toga promijeniti ... pričala bi sa svima i slikala se puuno više i uzela bi broj onog slatkog lika smijeh belj .... pa uglavnom puno toga ....
I kako bi bilo lijepo da ova godina ne završi ranije već da traje vječno ... znam da kad se vratim u školsku klupu i kad Bahra počne brbljati da ću misliti 'Bože kad ću izaći odavde?', ali nije to ozbiljno ... to je samo Bahrin utjecaj yes

Kako bi bilo dobro da nam ovo drugo polugodište otkažu časove i da idemo u školu samo da se družimo (ja zapravo već pet godina idem samo iz tog razloga), to bi bilo super ... thumbup
nemam sliku gdje smo svi (sva tri razreda) zajedno, al potrudit chu se da i to ispravimo :)

P.S. Znam da ćemo mi svi zaboraviti jedni na druge, al morate priznati da ćete legendarne Harmane 1 zauvijek pamtiti thumbup yes cerek wave

| Say SomeThiNg (11) | PriNt | # |

četvrtak, 03.01.2008.

Bajka o velikom 'prijateljstvu' (II dio)

Sjećate se završetka Bajke o Velikom Prijateljstvu? ''… svi su živjeli sretno do kraja života.'' Tako završavaju sve bajke ovog svijeta i svaka od njih ima sretan završetak, ali ovaj put nije bilo tako. Ova priča je bila posebna, i njen završetak nije bio nimalo bajkovit, ali ko smo mi da kršimo zakone ovog svijeta? Rečeno je ono što se moralo reći, a istina je bila skrivana i potiskivana sve do sada.
Ipak, poslije ispričanih sretnih događaja desilo se nešto mračno, nešto što je bilo skriveno, tajne davno zaboravljene, davno izgubljene, ipak tamnu stranu ove nesretne bajke je lako naći, jer je cijelo vrijeme bila tu, samo je niko nije vidio ….

Kraljevstvo je zahvatilo mračno raspoloženje nakon Velikog Bala. Na tronu je sada sjedilo šest djevojaka koje su imale kraljevstvo pod nogama. Podanici su bili sretni jer im je tako bilo naređeno, ali iza maski sretnih lica skrivao se ogorčen i ljutit narod koji je bjesnio svakim danom sve više. Ipak iza očiju naroda je bjesnio još gori rat. Rat strašniji od svih koji su se ikad vodili na ovoj planeti. Rat gori od Napoleonovih i Hitlerovih ratova. Vladao je – ženski rat. Iskre su frcale na dvoru i najstrašnije oružje od svih se pronosilo njegovim zidinama svakog dana.
Princeze Dženana i Ajla su vodile maraton u deranju i vikanju. Princeza Ajla je ogorčeno krivila princezu Dženanu za smrt Princa Salema Hrabrog. A princeza Dženana je bjesnjela optužujući Ajlu za nanesenu duševnu bol dok je bila u zatočeništvu. Princeza Lolla je izgarala od ljubomore na kosu princeze Bubamare, koja se svađala sa vilom Ildom jer je mislila da je vili Ildi, Zubić Vila bolja prijateljica od nje. Princeza Edina je bila nervozna i ljutita i vikala je na sviju oko sebe jer je požalila svoj postupak prema Princu Dadi, ali je bila preponosna da ga zamoli za oprost.
Dok je u dvorcu letjelo perje na sve strane miljama daleko jedna duša je očajnički trebala pomoć vladarica Velikog Kraljevstva.
Jednog dana u kraljevstvo je stigao crni golub pismonoša i sletio princezi Edini na rame, što je nju naljutilo te je naredila kuharu Anesu da ubaci goluba u mikrovalnu i ispeče za večeru. Prije toga uzela je pismo od njega i pročitala ga naglas. Čak su i princeze Dženana i Ajla obustavile svoj maraton i zastale da poslušaju. Pismo je bilo od princa Akija koji je pisao:

Drage princeze,

Ja sam u veoma teškoj poziciji. Moj otac Osman me se odrekao zbog onog što ja jesam i ja i Fabio smo u izganstvu. Jedva smo našli popa koji bi nas vjenčao. Nigdje nismo dobrodošli i živimo u kartonskoj kutiji. Nijedna država na ovoj nesretnoj planeti ne dozvoljava usvajanje djece ljudima poput nas. Ako bi nam bilo kako mogle pomoći (financijski (po keca, al ni Sinalco Cola ne bi bila loša)) bili bi vam veoma zahvalni.

S ljubavlju,
Aki i Fabio

Cure su sjele i porazmislile. Princeza Dženana je odmah predložila da ih namame u svoju zemlju lažnim obećanjima i da ih onda objese na glavnom trgu. Ali ostale princeze se nisu složile. Dugo su razmišljale i napokon odlučile šta će uraditi.
Princez Lolla je odmah naredila dvorskom pisaru Irmanu da promijeni zakon zemlje i da dozvoli usvajanje djece homoseksualnim bračnim zajednicama – tj. pederima.
Princeza Ajla je odmah otrčala u kuhinju da vidi je li golub još živ da po njemu pošalju pismo nazad Princu Akiju i Fabiu. Princeza Dincy je počela pisati pismo, a vila Ilda je izvukla svoj čarobni štapić i počela graditi kolibu u kojoj će Aki i Fabio stanovati. Princeze Bubamara i Dženana su ukrašavale dvorac za njihov skori dolazak. Nakon par dana Aki i Fabio su stigli u nekom kamionu zajedno s kokošima koje su bile naručene za gozbu te večeri. Uselili su se u svoju kolibu i posvojili malog dječačića kojeg je majka napustila i nadili mu ime Osmanito (po Akijevom ocu Osmanu i Fabiovom ocu Juanitu).

Nedugo zatim do dvorca je došla jedna tužna vijest. U očaju nakon što ga je princeza Edina nogirala princ Dado je zapao u začarani krug droge. Jednog dana se jednostavno probudio mrtav od predoziranja kraljevskim heroinom.
Princeza Edina se zavila u crninu i zatvorila u svoje odaje. Nije iz njih izlazila punih 13 dana i sve dok se dvorom nije pronio čudan smrad princeze nisu zavirile unutra. Četrnaesti dan su ušle i zatekle princezu Edinu mrtvu sa prerezanim venama.

U dvorcu je zavladala velika žalost. Samo tišina i hladnoća su izvirale iz zidina dvora sve dok dvorska luda Fani nije zamolio dopuštenje princeza da se oženi lijepom dvorskom damom Amelom. Djevojke su dozvolile i jednog sunčanog poslijepodneva njih dvoje su se vjenčali u dvorskoj … kuhinji. Nakon toga opet su počele svađe. Princeza Lolla nije više mogla živjeti u ljubomori i jedne zvjezdane noći bacila se sa vrha Sjevernog tornja. Našli su je slijedećeg jutra mrtvu u podnožju kule. Ali djevojke su znale da je umrla sretna jer je ispunila svoj nikad dotad ostvareni san… da leti.

Ali unatoč svemu svađe nisu jenjavale. Vila Ilda se svake večeri odšunjavala u sobicu pisara Irmana i vraćala se nazad u svoje odaje tek u zoru. Oboje su znali da njihova ljubav nije bila moguća, ali su ipak su te ukradene trenutke provodili zajedno. Ipak, vila Ilda se uskoro slomila. Patila je iznutra i jedne večeri je predložila pisaru Irmanu da se oboje ubiju. 'Ako se naša ljubav na ovom svijetu ne može ostvariti moći će na budućem.' rekla je. Dogovorili su se da se oboje te večeri ubiju, svako u svojim odajama.
To jutro su je našli mrtvu u njenom krevetu. Izgledalo je kao da spava, ali ipak je bljedilo njenog lica bilo neprirodno i tijelo previše nemoćno. Pored nje su našli bočicu otrova pomoću kojeg je sebi oduzela život.

Pisar Irman nije ispoštovao pakt koji su sklopili i on je ostao živ. Ipak s tom spoznajom se morao nositi do kraja života.
Kraljevstvo je bilo u šoku. Nad gradom su se nadvili tmurni oblaci sipajući kišu danima. Narod je bio mrzovoljan, a na dvoru je vladalo bezvlašće, tuga i rat odjednom.
Ne mogavši podnijeti da gleda svaki dan ljubav Akija i Fabia pod svojim prozorom princeza Dženana se jednog dana slomila te se bacila u rijeku i utopila.

Ostavši same na dvoru princeze Ajla i Bubamara su tugovale. Princeza Ajla je bila posebno tužna zbog nikad prežaljene smrti Princa Salema Hrabrog, a kako ga je ubio zmaj princeze Bubamare, Ajla se pod okriljem noći u luđačkom bunilu odšunjala do odaja princeze Bubamare i izbola je kuhinjskim nožem dok je spavala.

Ostavši sama ludila je iz dana u dan i jedno jutro posluga ju je našla obješenu o luster u njenim odajama.

Brak dvorske lude Fanija i dvorske dame Amele nije potrajao i ona je pobjegla s pisarom Irmanom.
To je bio pravi kraj Bajke o Velikom 'Prijateljstvu'. Kraljevstvo se raspalo i to područje je kasnije proglašeno državom pod imenom BOSNA što je značilo Balada O Smrti Naivnih Adolescenata

eto ljudofi moji, za ovo vrijedi ona 'ko čeka taj i dočeka', a vi ste i dočekali. Eto svi smo fino pomrli, meni se bash svidja =)

NOTE: Saka sličnost sa stvarnim osobama ili događajima je slučajna smijeh

| Say SomeThiNg (10) | PriNt | # |

petak, 23.11.2007.

Bajka o Velikom Prijateljstvu

Nekad davno u jednom dalekom kraljevstvu živjele su tri sestre princeze. Imale su veliki vrt i ogroman dvorac, tako da su sve tri živjele kraljevskim životom. Pored toga bile su veoma lijepe i pametne smijeh . Najstarijoj je bilo ime Ajla, srednjoj Azra i najmlađoj Edina. Djevojke su uživale u svom dvorcu i dane provodile slušajući glasno muziku i skačući po krevetima. Ništa nisu čistile, jer je to posluga radila za njih, a starci su im davno otegnuli papke, tako da su imale neograničene izlaske i pristup Internetu 24 sata na dan.

Tri princeze su imale i svoja tri princa. Princ princeze Ajle se zvao Salem, princ princeze Azre Pepi-al-glupi i princ princeze Edine se zvao Damir, zvani Dado. Princeze su organizirale veliki bal u svom ogromnom dvorcu i pozvale kraljevske parove iz cijelog svijeta na njega. Princeze su vršile velike pripreme za bal i ukrašavale su dvoranu raznobojnim cvijećem. Ispred dvorca su posadile cvijeće koje je oblikovalo veliki peace.

Na bal su došli prelijepi kraljevski parovi iz zemalja širom svijeta. Na tom balu se trebalo održati i veliko takmičenje za najljepši, najskladniji par. Sve tri sestre su bile uvjerene da će baš one i njihovi prinčevi ponijeti tu laskavu titulu. Ali onda se pročula vijest da je iz daleke Azije stigla egzotična ljepotica princeza Dženana sa svojim princem Akijem. Oni su došli u zlatnoj kočiji sa sedam crnih vranaca. Princ Aki je imao veliki čuveni Mač od Turske, a princeza Dženana je bila čudesno lijepa. Svi podanici kraljevstva triju sestara su izlazili na ulice dok bi oni prolazili i divili im se.

Došao je i dan velikog bala. Tri princeze su se cijeli dan uređivale i spremale za bal. Bal je počinjao u ponoć. Kad je sat otkucao 12 sati pred dvorcem triju sestara se dovezlo mnogo raskošnih i velikih kočija. Kraljevski par iz Egipta se dovezao u golemoj, zlatnoj kočiji u obliku piramide, a indijska princeza i princ su došli u zelenoj kočiji koju su vukli tigrovi.

Svi parovi su ušli u balsku dvoranu, samo je falio turski par, princ Aki i princeza Dženana. Zatim su se velika vrata dvorane otvorila i oni su ušli. Svi su se okrenuli prema njima i promatrali su ih. Princeza je imala raskošnu zlatnu haljinu koja se slagala sa njenom krunom, a princ Aki je imao dugački kraljevski ogrtač sa krznom i svoj mač. Svijetla su se ugasila i samo su raznobojne svijeće kojima je posluga mahala da stvori dojam diska, osvjetljavale dvoranu. Dvorska luda Fani je sa svojim orkestrom zasvirao i prve note Motora su se prolomile dvoranom.
Početni ples je počeo i parovi su divljali po cijeloj dvorani.
Publika je gledala samo u divni turski par koji je plesao na sredini. Tri sestre su plesale sa svojim partnerima u dugim svečanim haljinama, ali nisu se mogle mjeriti sa parom večeri. Svi parovi su plesali sedam svečanih plesova nakon kojih je trebalo biti proglašenje pobjednika.

Odluka publike je odmah pala na divni turski par. Oni su bili proglašeni najljepšim parom. Tri sestre su pucale od ljubomore, jer su one htjele pobjedu i princeza Ajla je predložila da otmu princezu Dženanu i da je zatvore u mračnu kulu. Druge dvije sestre su se odmah složile i naredile su stražarima da zaključaju princezu Dženanu.
Stražari su odmah opkolili princezu Dženanu i odveli je u daleki mračni dvorac i zatvorili u najvišu kulu. Da bi bile sigurne da neće pobjeći, princeze su posudile zmaja princeze Neire zvane Bubamara koji je dovukao njenu kočiju i postavile ga da čuva dvorac.

Princ Aki je bio veoma tužan, jer je princeza Dženana u trenutku otmice kod sebe imala njegov novi mobitel, ali se brzo razveselio kad su mu princeze poklonile novi mobitel i kartu za Havaje. Otišao je prvim avionom.

Princeza Dženana je bila veoma tužna i sjedila je u mračnoj kuli potpuno očajna.

U tom trenutku stvorila se njena dobra vila Ilda. Vila Ilda joj je rekla da se ništa ne brine i da dobro razmisli i da će se začas sjetiti kako da izađe iz te grozne kule. U tom trenutku vili Ildi je zazvonio mobitel tako da je ona morala ići jer se njena drugarica Zubić Vila razboljela.

Tada se princeza Dženana sjetila da kod sebe još uvijek ima Akijev mobitel. Nazvala ga je, ali on je u tom trenutku otišao na manikuru tako da mu je mobitel ostao na plaži.
A na svom dvoru su zadovoljne sjedile tri sestre-princeze. Međutim njihovu sreću je poremetio nepromišljeni princ princeze Ajle, Salem. Dok je princeza Dženana bila u dvorcu on se zaljubio u nju i sada je ostavio Ajlu i krenuo spasiti princezu Dženanu. Za tri dana je došao do mračnog dvorca i krenuo je u njega, ali ga je sreo zmaj. Princ Salem se hrabro borio do posljednjeg daha, ali zmaj je ipak uspio zahvatiti svojim plamenom kosu princa Salema. Princ Salem je luđački trčao s glavom u plamenu, ali nije mu bilo spasa.

To je bio kraj Salema Hrabrog, ali nekoliko milja u dvoru triju princeza, posvađale su se princeze Azra i Neira, jer je princeza Azra bila ljubomorna na kosu princeze Neire smijeh , tako da je se princeza Neira naljutila i povukla svog zmaja sa straže nad kulom. Princeza Dženana je bila slobodna.

Došla je nazad do dvorca triju sestara uz pomoć vile Ilde. Princeze su joj se izvinule, a ona im je oprostila, jer ih je razumjela (ona je to uradila princezi Samri kako bi se dočepala princa Akija) i postale su prijateljice. Nakon par dana princ Aki se vratio u društvu jednog preplanulog ljepotana sa Havaja imenom Fabio. Princ Aki i Fabio su otišli nazad u Tursku da Fabio isprosi Akijevu ruku od njegova oca Osmana, a princeza Dženana je ostala na dvoru sa trima sestrama, princezom Neirom i dobrom vilom Ildom. Princeze Azra i Edina su dale nogu svojim prinčevima i sretno živjele solo. Njih šest su nastavile živjeti u velikom dvoru i živjele su u sreći i bogatstvu do kraja života.

The End

hehehe, ajla i dincy znaju ovu prichu od prije, pa che primjetiti male promjene (ovo sam pisala josh na pochetku sedmog =)) ... al sve u svemu pricha je opet tu i jel da da je super?

NOTE: Svaka sličnost sa stvarnim osobama ili događajima je slučajna smijeh

| Say SomeThiNg (15) | PriNt | # |

četvrtak, 01.11.2007.

U Odaji Tajni

Ne sikirajte se, nije nis u vezi Harry Pottera tako da možete nastaviti citati =)

Ovih dana šetam po samom dnu, po spiljama svoga praznog srca, i sve odzvanja od mojih koraka … i ja pjevam. Pjevam neku tužnu melodiju koja odgovara monotoniji oko mene i mom raspoloženju. I moj glas nekako jeziv i visok se pronosi spiljom i za sobom čujem eho koji se odbija od prazne zidove … hodam i lutam već danima, i uvijek u nadi da ću naći neki mali znak, ili bilo kakav trag da je tu neko nekada živio … ali ništa … samo vjetar pomaže mojoj melodiji i klizi kroz šupljine spilje lagano zavijajući, možda od tuge, jer jedino on ponekad posjeti to opustošeno mjesto, tako hladno, prazno i mračno … Samo se prašina pronosi s vjetrom između oronulih zidova i hladno sivilo je ogrnulo tu spilju … čak nema ni šišmiša koji bi tu ponekada prespavali … i oni su davno napustili spilju jer je bila premračna i prehladna čak i za njih … i srce kao da tuguje, ali nema nikakvog znaka te tuge, samo monotono sivilo svuda oko mene … mislim da se krećem u krug, ali nisam sigurna jer ako i ostavim trag u prašini da sam tu bila vjetar ga pomete za mnom da ne remeti monotoniju … već sam očajna, ali ni znaci očaja se ne ocrtavaju tom praznom pećinom, mislim da i nema pravih osjećaja tu, ti osjećaji su samo u mojoj glavi, ja umišljam da ih osjećam, ja umišljam da su tu, ali nisu … da jesu ocrtali bi se, nastanili bi se u spilji i uvukli u njene dubine, i ja bih ih vidjela, jer ja sam tu, i znam … Prestala sam se pretvarati da imam osjećaje, prestala sam se pretvarati da umijem voljeti, sad samo hodam monotono i ono sam što jesam … i nisam sretna, nisam tužna, ni ljuta, ni vesela, jer ja ne zaslužujem emocije, ja ne zaslužujem da iskazujem osjećaje koje nemam …

i hodam čisto da ne prekinem tu rutinu, hodam ne jer želim ili ne želim, ne jer se nadam ili to moram već čisto da ne prekinem tu monotoniju jer mi se počela sviđati, vječno sivilo, jeziva melodija u pozadini i koraci koji odjekuju tačno u jednakom razmaku … i onda kad me već bole noge, ali ne iskazujem bol, nailazim na ružu … crvenu kap krvi u tom jednakom sivilu … i sad … sad je sve gotovo, monotonija je razbijena, i sad sam zbunjena … ne znam šta ovo znači, da li …? Da li moje srce ipak nekog drži zarobljenog u svojim dubinama … saginjem se do ruže … prestala sam pjevati, ali eho se još uvijek čuje pronoseći jezivu melodiju kroz svoje šupljine … dotakla sam ružu i ona se rascvjetala, uplašeno sam povukla ruku … ne razumijem … zar moje srce nije prazno? Bila sam ubijeđena da jeste, potpuno sam se predala toj spoznaji, ja … ja nemam osjećaje, kako to može biti? Šta ovaj prelijepi krvavi cvijet ovdje radi … ? Crvenom me bojom mami i prelijepo miriše i ja udišem tako opojan miris, znam da bih trebala krenuti dalje i nastaviti svoje monotono šetanje i zaboraviti ovo, jer to ne može biti, ali ne mogu se odvojiti od cvijeta kojeg sada nježno milujem i gledam ga diveći se njegovoj prekrasnosti, i u isto vrijeme osjećam strah, strah da mu se nešto desi, da ga više ne vidim, ne osjetim … ja sam se zaljubila u taj cvijet, samo to sebi nisam priznala, mislila sam da za takav osjećaj nisam bila sposobna, jer je oko mene vladala hladnoća, a sad je on bio tu i posadila sam ga tako duboko u svoje srce da ni sama više nisam znala gdje je, ali sada ga više nikada neću napustiti jer ja taj cvijet volim, i želim ostati kraj njega zauvijek jer u meni se budi nešto nepoznato dok sam uz njega, neki osjećaj koji dosada nije bio u ovim odajama … sumnjam … ipak bojim se to reći … je li to …ljubav …?

Osjećam kako mi nešto vrelo klizi niz lice, krenulo je iz kuta oka niz obraz i sad mi je stiglo do usana. Vrelo je i osjećam to svakim atomom svoga tijela … osjećam … slano je, i toplo … ne … ne to ne može biti …Mogu li to biti … suze? Da to su suze, zbilja jesu … ja, ja plačem i tako sam sretna zbog toga, oko mene se rascvjetao čitav spektar boja, žuta i zelena pršte na sve strane i euforija me diže sa zemlje, sad letim brzo kroz dugu boja, kroz paletu osjećaja koji su ispunili ove kutove mog srca … i onda se lagano spuštam, nešto mi je privuklo pogled … u dubokoj uvali osutoj bojama se nalazi bašta, bašta prepuna napupalih ruža … idem od jedne do druge i dotičem ih jednu po jednu i one se otvaraju promolivši svoje lijepe glavice iz lišća i klateći se lagano na vjetru. Sve je oko mene šareno i srce mi se osulo bojama, i u ovom dijelu svoga srca nisam dosada bila … i onda nailazim na pet ruža koje su ograđene od drugih … i svaka je posebna, jedna lijepa nježno roza, jedna žućkasta, jedna je narandžasta, jedna je jarko ružičasta a jedna je plava kao oči osobe kojoj pripada … i ulazim u taj mali gaj i tu se konačno osjećam sigurno, znam da sam tu voljena i shvaćena … moje besciljno lutanje se isplatilo jer sam spoznala nove osjećaje, nove tajne svoga srca.

Ostala sam u tom gaju ruža i uživala ne misleći na vrijeme, a onda sam morala ići, opet sam plakala na putu nazad i opet sam prošla kraj svoje krvavo crvene ruže koju sam toliko zavoljela, od koje se nisam mogla odvojiti, i opet sam plakala jer sam morala ići a da to nisam htjela, poljubila sam svoju ružu i vratila se kroz hladnu pećinu, ali sada nisam bila očajna zbog hladnoće oko mene, jer sam znala da toplina dopire iznutra, i da će svjetlost jednom obasjati i ove kutke mog srca … izašla sam … i opet sam plakala, i opet sam patila, poželjela sam se vratiti i ušla sam opet trčeći da opet poljubim svoju ružu iako sam se bojala da je više neće biti tu, bojala sam se da sam je izgubila otišavši, bojala sam se da me neće čekati, da će se nastaniti u nečijem tuđem srcu, ali čim sam ušla u odaje svog srca zaslijepila me bijela svjetlost i šarenilo mojih ruža. Sve su bile tu, ljepše i veće nego ikad … iako sam bila tako daleko, bila sam im tako blizu …

I ponekad bih morala izaći iz svog srca da nastavim živjeti na javi, ali uvijek sam znala da me moje ruže čekaju unutra, da nikada neće otići i da ću im se uvijek vraćati, jer njih sam voljela i volim više od svega na ovom svijetu i znam, znam da ih neću ostaviti da uvenu, znam da one nikad neće uvenuti jer ja ću ih zalijevati i voljeti kao što ih i sada volim.

| Say SomeThiNg (10) | PriNt | # |

ponedjeljak, 24.09.2007.

Trajalo je samo tren.....a opet bilo je tako čarobno....

.....prvo pogled.....s iskrenom željom, uzbuđenim sjajem, pogled tako kratak, a meni se činilo da traje čitavu vječnost i tako je puno rekao. Rekao je ono što riječi ne mogu. Govorilo je srce.

Tim sjajem si mi rekao sve, i ja sam shvatila, i znala sam da je i moj pogled takav, jer je i i z mene srce govorilo i znala sam da si razumio, da su se naša srca shvatila i da su bila spremna postati jedno. Jedan pogled je rekao toliko toga i u tom djeliću sekunde oboje smo znali.

Tvoja ruka na mom obrazu. Prvo lice uz lice, a onda sam ti dotakla usne. Gorjele su, znala sam i da su moje vrele i da sam rumena, ali me nije bilo briga, jer mi smo razgovarali, a da nas niko nije mogao čuti. Nježno i polako, a opet tako brzo.

Meni se činilo da smo stajali tako zagrljeni čitav sat, ili dan ili godinu....I oko nas je padao snijeg i cvale su ruže i prolazili ljudi, i zalazilo sunce i izlazio mjesec, i padala je kiša i letjeli su golubovi, a mi nismo marili. Osjetila sam tvoju toplinu i željela sam te imati kraj sebe zauvijek i ti si to htio, znala sam, rekao si mi. I u tom trenu sam znala sve tvoje tajne, otvorio si mi svaki kutak svoga srca, a ja sam tebe pustila u svoje i mi smo sada bili jedno.

Nakon toliko sunčanih godina razdvojili smo se......i opet si me gledao. Nismo pričali, pratila sam tvoj pogled i opet je taj pogled bio pun riječi, samo je sada govorio samo jedno:"......

I ne rekavši ni riječi u jednom trenutku smo se upoznali i sad smo imali nešto posebno............jedno drugo.......

Trajalo je samo tren.....a opet.......bilo je tako čarobno............

P.S. Ne želim morbidne komentare =P

| Say SomeThiNg (40) | PriNt | # |

ponedjeljak, 10.09.2007.

Moje ljubavi umiru prije nego se rode

Ovaj post je inspirirani mojim iskustvom i knjigom koju sam pročitala po Ajlinoj preporuci (Jedanaest minuta od Paola Coelha).

Od prvih simpatija, prvih pogleda i prvih dječijih ljubavi dogadja se jedno te isto. Kad izaberem tog nekog posebnog, poklanjam mu svu pažnju i naklonost, ali kad mi uzvrati ja se povučem i zamjenim ga novim.

Zbog čega to radim? Čega se ja bojim? Bojim li se vezanja sa samo jednom osobom od milijarde njih na svijetu? Bojim li se gubitka neke slobode? Bojim li se odgovornosti koje veza sa sobom nosi? Ili ja jednostavno više volim biti lovac nego lovina? Zbog čega sve moje ljubavi tako završavaju? Jesu li to uopšte ljubavi? Zbog čega ljudi stupaju u veze? Iz dosade? Radoznalosti? Ili iz ljubavi?....a opet.....Šta je to uopšte ljubav?

Sve mi se čini kao neki začarani krug. Kao neka iluzija koja ne prestaje. I u svemu tome ja se gubim. Prestajem biti ja i pretvaram se nešto drugo. Postajem hladnokrvni lovac i lukava lisica koja želi ubiti plijen, ali ga ne i pojesti. Koliko sam puta dosada "najljepšeg lika kojeg sam ikad vidjela" osvojila, i baš kad je trebao biti moj, zamijenila sam ga novim "najljepšim likom kojeg sam ikad vidjela". Zašto ne dovršavam stvari? Zašto kod kuće imam hrpu skica i crteža koji su nedovršeni, jer sam ih ja jednostavno zamijenila crtanjem novog? Koliko sam knjiga pri kraju ostavila ne pročitavši ih jer su mi osvojile pažnju, ali ne i zadržale, pa sam ih jednostavno ostavila i počela čitati neke nove. Koliko filmova nikad nisam pogledala do kraja jer su na drugim kanalima počinjali novi filmovi?

I zbog čega se ovo dešava? Je li problem što su oni nedovoljno lijepi, pametni, načitani (kako bi Ajla rekla)....ili je problem što ja od svakog očekujem nemoguće...da me probudi iz tog začaranog kruga. U svemu tome ja samo slušam svoje srce, koje izdaje sulude naredbe. U tom trenu razum se uspavljuje i postaje samo igračka srca. Ja ne razmišljam i ne odlučujem već ono. A moje srce i jeste ja...tako da ga ne mogu kriviti. Protiv njega ipak ne mogu.

A opet nadam se da je došao taj neko. Jedna ljubav koja još živi....i tako malo joj fali da se rodi......opet ću biti uz svoje srce, ali oprezno jer sam naučila koliko je prevrtljivo....opet...nadam se da će ovaj put moje srce ostati na mojoj strani....i da će se ova ljubav roditi prije nego umre.............

P.S. Cure (a pogotovo dincy koja često izbrblja i šta treba i šta ne treba) pazite šta pišete u komentarima.

| Say SomeThiNg (27) | PriNt | # |

nedjelja, 02.09.2007.

Bosanski Romeo i Julija

Zavjesa se dize, radnja fabule nedje oko Turije)

ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd' bona silazi, ne pravi se luda!
JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari sidje ostaces bez muda
ROMEO: Nesto mi se, o prohtjelo bas
ove prekrasne noci da mi je das
JULIJA: Tvoj mac bih zarko osjetiti htjela
al' veceras oca m' ne bih smjela.
ROMEO: Skraticu za glavu svakog' nek se zna
ko te bude im'o prije nego ja.
JULIJA : Romeo, Romeo daj jednom shvati
samo sam je tebi spremna dati
ROMEO: Dobro, da ne bih mor'o tuđe glave sjec'
ovog puta vjerovacu ti na rijec
JULIJA: Hajd' sad kuci jebo ti sve
joj vid' kolko je sati! Hajd' cuvaj se!
ROMEO: De barem tol'ko se odvazi
pa mi je na minut pokazi!
JULIJA: (taman krenu da skine gace)
Joj bjezi eto mi cace.
OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si dos'o
kako si samo kroz mine pros'o?!
ROMEO: Nemojte cika Mato
Julija je moje zlato.
JULIJA :(ocu) Ma ja ga uopste ne znam
nisam ga zvala, dos'o je sam.
ROMEO:M'rsss ne lazi kujo mala!
Znam ja sve kome si dala.
JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu
dok nisi pao mrtav tu!
JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga babo jebes mu mater!
ROMEO: (dade se u panican bijeg
brzo k'o metak pobjeze uz brijeg)
JULIJA (prasnu u smijeh): A vid mangupa al' bjezi
a htio bi kraj mene da lezi.
JULIJIN OTAC: Babo ce tebi momka da nađe
a ovoga će uhljupa neko zlo da snađe.
ROMEO (viče s brijega): E mangupe, dodji u carsiju ako smijes
da vidim jesi l' spreman da se bijes.
JULIJA: (cerekajući se): Romeo, Romeo odjebi ba
ako nastaviš tako ranicu se ja.
JULIJIN OTAC: Idi kući bolan Romeo
dok nisam s tobom asfalt pomeo.
ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana
nećeš izac' iz bolnice mjesec dana.
JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam
neki dan je trazio da mu je dam.
ROMEO: Opet lazeš, on Ofeliju voli
sta ima tebe za sex da moli.
JULIJIN OTAC: (Ode u kucu, vode da pije)
JULIJA: ( K'o fol ozbiljna a u sebi se smije.)
ROMEO: Odoh sada kuci ko te jebe
idem da nadjem trebu za sebe.
JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra
ako ne dobijem, dacu ti sjutra.
ROMEO: Ma daji kome hoces sad mi je svejedno
ne zelim vise da zivim ovako bijedno.
JULIJA: Ma steta da nestane taki sevac.
Ne zelis valjda da umres k'o djevac ?
(Zadiže majicu pokaza mu grudi
u Romeu poce zelja da se budi)
ROMEO: (sav ushicen) O Julija oko moje crno
ma neka me pogodi puscano zrno.
Eto me k tebi, nemogu vise
iako znam da crno mi se pise.
JULIJA: Dodji dodji, dilbere moj
da vidim taj buzdovan tvoj.
ROMEO: (Trci, sa sebe odjecu skida
draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)
JULIJA: Pozuri dok babo utakmicu gleda!
ROMEO: Hajde,hajde, brze se skidaj!
Ako naidje ti vikni "Kidaj!"
JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu
vise i ne razmisljajuci o svome ocu)
Hajd' da popijemo pa sta god da je
cula sam da onda duze traje.
ROMEO: Ne trazi čaše
pićemo iz flaše.
JULIJA: Hajd' ja ću prva prince moj.
Uh masalla, masalla kol'ki je taj tvoj!
ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flasu)
Hajd' da pijemo za ljubav nasu.
Ispraznise bocu za par minuta
Julija postade k'o nesto ljuta.
JULIJA: Znas da moje srce tebe voli
al' sad me nesto poce stomak da boli.
ROMEO: A joj meni djevojko bludna
neceš valjda reci da si trudna!
JULIJA: Marss, gluho bilo, stoko jedna
tvoja su nagadjanja tako bijedna.
ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
uh jebote, šta sam ovo popio!?
JULIJA: "Otrov za pacove" evo bas citam
nisam prije stigla starog da pitam
ROMEO: O Julija, Julija ti nas sjeba.
E Romeo ludi tako ti i treba.
JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino
baš mi je izgledalo onako fino.
ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna)
Sad ce ti "mala" ostat tijesna.
JULIJA: Ti umires ne saznavsi sta prava je ljepota
ne "umoci" nista za svoga zivota.
ROMEO: (dopuza do Julije blize)
Na tebe ce vjecno da mi se dize.
To izusti
i dusicu pusti
a samo je htjeo
da joj ga spusti.
JULIJA: (nestaje joj iz ociju plamen)
Kakva steta, a tvrd mu je k'o kamen.
(Zatvara oci posljednji put)
Znam babo će biti na mene ljut.
-----------------------

3 dana poslije:

OFELIJA: Jes' cuo za ono dvoje ?
Bas steta, onako mladi.
HAMLET: Ma cuo sam bona, neg' se skidaj
dok nema nikog da se nesto radi.*

dati ili ne dati pitanje je sad*

(spustanje zavese, Turija pljesce)

| Say SomeThiNg (16) | PriNt | # |

četvrtak, 23.08.2007.

Moj 14. rox

Evo ovako, sad kad sam se konačno naspavala i prebacila slike na komp bio bi red da napišem nešto o tom važnom događaju......Plan je bio ovakav......Ja i cure (muški su većinom na moru,a ovu drugu većinu neću da zovem smijeh ) smo trebale noćiti kod mene u Ripču u vikendici....Htjela sam zvati: Edinu,Ajlu,Džanu,Aminu,Ildu,Neiru......ali radi raznoraznih razloga stigle su samo moje najdraže cure,koje ni cunami ne bi spriječio da dođu svojoj Lolli na rox......Dovezli su nas moji gore oko pola devet navečer 17.08. zajedno sa punim gepekom slatkiša fino I onda su oni otišli nakon pola sata uvjeravanja da ćemo sve zaključati, da ćemo jesti i nećemo puštati muziku preglasno i blabla.....e onda sam dobila poklon i čestitku...kupile su mi jednu cuvenu majicu iiiiii........tanana.........naušnice koje svaka ima iz iste zlatare (mislim da smo ih sve pokupovale). Bila sam šokirana eek smijeh . E onda smo počele s glupostima.......od trčanja gole oko kuće do skakanja i slikanja i plesanja i žderanja slatkiša i teroriziranja mog mačka namcor
Ondfa smo gledale neku 'komediju' (koja bas i nije za one ispod 18) zubo a onda neki horor koji je bio toliko strašan da smo ga ugasile jer nam se počelo spavati od njega zijev Uglavnom čitavu noć/jutro smo izvodile gluposti i onda smo pred zoru izašle vani da gledamo kako sunce izlazi. I kad smo napokon utvrdile na kojoj će strani sunce izaći nismo ga ni vidjele jer je bilo oblačno Oko pola sedam ujutro smo 'zaspale' i ustale u 10 (beauty sleep) Kad smo jele njami opet smo se glupirale i onda smo izgubile mog mačka burninmad Na njivi kraj nas su radili neki radnici/pedofili eek a onda smo otišle na pizzu i kad smo se vratile moja tetka je bila došla i našla moju mica macu cerek
To je najkraći sažetak,a sad idu sličice:

'Noćno kupanje'

Jump!

Vjetar u kosi

Dincy,ja i Ajla (kako smo pepe smijeh )

khm...(ajlina ideja)

ja i Dženy....čekamo sunce

Ajla,ja i Dincy hvatamo zvijezde lud

Dženy,ja i Dincy

Kad je pao dan otišle smo spavati lud zijev

Ja, Ajla i Dincy

Shot with u700,S700

Ajla i Edina pokušavaju poletiti

Shot with u700,S700

Dincy, Dženy i ja na veoma klimavom mostu zujo

Dincy čeka da naiđu fini likovi lud bang laze

Shot with u700,S700

Going home cry

Shot with u700,S700

Eto bilo je super......sad komentari na slike......
(p.s. ajla samo da znas koliko sam se namučila i paintu da prekrijem tvoje gaće, koje vire na svakoj jebenoj slici rofl smijeh )